Vest iz 2013-e, op Ledinačka br 2
www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:4525...81%D0%BF%D0%B0%D1%81
etve prikovane sa unutrašnje strane ulaznih vrata stana i Ledinačkoj 2 u Novom Sadu, sprečile su u četvrtak pre podne prinudno iseljenje Miroslava Spasića i njegovih četvoro dece. Tokom dvočasovne drame u staroj jednospratnici, bravar je pokušavao da razvali vrata, ali mu nije pošlo za rukom. Iz stana je povremeno dopirao plač uplašene i uznemirene dece.
Prepričavajući u najkraćem hronologiju događaja, kaže da je pre nešto više od deset godina od sugrađanke, sada pokojne Jelene Kašić, kupio kuću, obavezavši se da joj u zamenu kupi stan, što je, tvrdi, i učinio.
- Kupoprodajni ugovor je overen u sudu i baka, koja je bila pismena, potpisala je svojom rukom - objašnjava Miroslav, dodajući da je kupljenu kuću na Salajci prodao i uzeo stan iz kojeg ga sada izbacuju. - Nekoliko dana pre Jelenine smrti, iznenada su se pojavili dalji rođaci iz Beograda i pretpostavljam na njihov nagovor, napisala je pismo kojim me tereti da sam joj ostao dužan oko 25.000 evra.
Na tom pismu, po njegovim tvrdnjama, umesto potpisa, baka Jelena, tada već bolesna, stavila je otisak prsta, a na „papiru“ nema nikakvog pečata. Podneli su tužbu koju on nije primio, a doneta je i presuda.
- Tražim samo da se sudski postupak vrati na početak i utvrde sve činjenice, pa ako se dokaže da sam kriv, odgovaraću. U kupoprodajnom ugovoru piše da sam sve isplatio u celosti. Obraćao sam se za pomoć bivšem i sadašnjem gradonačelniku, ali nikakav odgovor nisam dobio - kaže Spasić.